Informiranje potrošača

Informiranje potrošača o hrani jedno je od najdetaljnije reguliranih područja propisa o hrani. Unatoč tome – ili možda baš zbog toga – za subjekte je ovo područje često i jedno od najizazovnijih.

Točna interpretacija i primjena propisa može biti težak zadatak kada pokušavate općenite odredbe propisa primijeniti na svoju specifičnu situaciju. Srećom, teškoće je moguće izbjeći uz dobru pripremu i planiranje.

U ovom tekstu objasnit ćemo kojim je propisima regulirano informiranje potrošača, koje su informacije obavezne, što se smije navesti uz određene uvjete, a koje izjave je zabranjeno navoditi.

Tko je odgovoran za tekst na ambalaži?

Subjekt odgovoran za informacije o hrani u EU je:

  • subjekt pod čijim se imenom ili nazivom tvrtke hrana stavlja na tržište, ili, ako taj subjekt nema sjedište u Uniji,
  • uvoznik za tržište Unije.

Odgovorni subjekt dužan je osigurati prisutnost i točnost informacija o hrani.

Subjekti u poslovanju hranom koji nemaju utjecaj na informacije o hrani (npr. trgovci u maloprodaji kojima dobavljač isporučuje zapakiran i označen proizvod) ne smiju dobavljati hranu za koju, na temelju informacija koje imaju kao stručnjaci, znaju ili pretpostavljaju da ne udovoljava primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa.

Što je zabranjeno?

Prema Uredbi (EU) br. 1169/2011, informacije o hrani ne smiju biti obmanjujuće, pri čemu se u Uredbi posebno ističe nekoliko primjera obmanjujućih informacija:

  • obmanjujuće informacije glede karakteristika hrane, posebno njezine prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, roka trajanja, zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla, načina proizvodnje;
  • obmanjujućim se smatra i pripisivanje hrani učinaka ili svojstava koje ta hrana nema, ali jednako tako i ukazivanje na posebne karakteristike hrane kada u stvarnosti sva slična hrana posjeduje te karakteristike (posebno posebnim isticanjem prisutnosti ili odsutnosti određenih sastojaka i/ili hranjivih tvari);
  • još jedan primjer obmanjujućih informacija je ukazivanje izgledom, opisom ili slikovnim prikazom na prisutnost određene hrane ili sastojka, kada je u stvarnosti sastavni dio koji je inače prirodno prisutan ili sastojak koji se uobičajeno koristi u toj hrani zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili drugim sastojkom.

Izričito je zabranjeno bilo kojoj hrani pripisivati svojstva sprečavanja ili liječenja bolesti ljudi, ili na bilo koji način upućivati na takva svojstva (moguće su određene iznimke od ovog pravila koje se odnose na prirodne mineralne vode i hranu za posebne prehrambene potrebe, ali za te iznimke postoje jasna pravila u specifičnim propisima za te kategorije hrane).

Sva navedene zabrane odnose se na sve oblike komunikacije s potrošačem, što znači da se primjenjuju i na oglašavanje i prezentiranje hrane.

Izradite tekst etikete u četiri jednostavna koraka

Prvi korak – 12 podataka koji su obavezni za svu hranu

Najvažniji propis u području označavanja hrane je Uredba (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani.

U članku 9. Uredbe 1169/2011 naveden je popis 12 podataka koji moraju biti navedeni na gotovo svim zapakiranim prehrambenim proizvodima (uz mali broj propisanih slučajeva kada se neki od tih mogu izostaviti, npr. mala pakiranja).

Tih 12 obaveznih podataka su:

  1. naziv hrane;
  2. popis sastojaka;
  3. svi sastojci ili pomoćne tvari u procesu proizvodnje koji uzrokuju alergije ili intolerancije, a koji su upotrijebljeni u procesu proizvodnje i prisutni su u gotovom proizvodu;
  4. količina određenih sastojaka ili kategorija sastojaka;
  5. neto količina hrane;
  6. datum minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do” datum;
  7. posebni uvjeti čuvanja i/ili upotrebe;
  8. ime ili naziv i adresa subjekta u poslovanju hranom;
  9. zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla;
  10. upute za upotrebu, kada u nedostatku takve upute ne bi bila moguća pravilna upotreba hrane;
  11. za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola, stvarna alkoholna jakost po volumenu;
  12. nutritivna deklaracija.
Dodatni obavezni podaci

Uz navedene obavezne podatke, u određenim slučajevima hrana mora biti označena i dodatnim navodima.

Na primjer, hrana koja sadrži sladila mora uz naziv hrane nositi i navod „sa sladilom/sladilima”, odnosno „sa šećerom/šećerima i sladilom/sladilima” ako uz sladilo sadrži i dodani šećer.

U Prilogu III. Uredbe 1169/2011 utvrđeni su dodatni obvezni podaci za određene vrste ili kategorije hrane.

Prodaja hrane putem web shopa i drugih oblika prodaje na daljinu

U slučaju prodaje na daljinu (npr. putem web shopa), za pretpakiranu hranu vrijede sljedeća pravila: obvezne informacije o hrani, osim podataka o datumu minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do” datuma, moraju biti dostupne prije zaključenja kupnje i navedene u popratnom dokumentu prilikom prodaje na daljinu ili ih treba pružiti u nekom drugom primjerenom obliku koji subjekt u poslovanju hranom mora jasno odrediti.
 
Svi obvezni podaci, uključujući  datum minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do” datum, moraju biti dostupni kupcu u trenutku isporuke.

Drugi korak – drugi propisi koji se odnose na označavanje Vašeg proizvoda

Ovisno o vrsti proizvoda, uz ovu Uredbu za označavanje Vašeg proizvoda mogu biti važni i drugi propisi.

Propisima o zahtjevima kvalitete za pojedine vrste hrane za neke se proizvode propisuje naziv i određene dodatne informacije koje se moraju navesti na ambalaži.

Dodatna pravila mogu se primjenjivati i u slučaju da Vaš proizvod pripada određenim kategorijama proizvoda kao što su:

  • nova hrana,
  • dodaci prehrani,
  • hrana za specifične grupe ili
  • hrana podvrgnuta posebnim postupcima obrade.

Treći korak – osigurajte dostupnost i ispravan položaj obveznih informacija

Obvezne informacije o hrani moraju biti:

  • označene na vidljivom mjestu tako da budu lako uočljive, jasno čitljive i, prema potrebi, neizbrisive,
  • ne smiju biti skrivene, prekrivene ili prekinute drugim pisanim ili slikovnim prikazima, ili drugim materijalom,
  • u pravilu, visina slova mora biti takva da je visina malog slova „x“, koje je uzeto kao referentna veličina, jednaka ili veća od 1,2 mm,
  • iznimno je dopušteno, u slučaju proizvoda u malim pakovanjima (ambalaže ili spremnika čija je najveća površina manja od 80 cm2), da visina malog slova x bude jednaka ili veća od 0,9 mm.

Četvrti korak – revizija i ažuriranje

Kako biste bili sigurni da je vaš proizvod uvijek označen u skladu s propisima, potrebno je informacije na proizvodu revidirati i ažurirati odnosno izmijeniti prilikom svake promjene postojećeg proizvoda, promjene propisa koji se odnose na proizvod ili promjene dobavljača, a najmanje jednom godišnje.

Izbjegnite najčešće greške
 
Neke od najčešćih pogrešaka pri označavanju hrane su:
 
1.       Nečitljiv tekst ili premalena slova

Presitan ili nečitljiv tekst predstavlja jednu od najčešćih pogrešaka pri označavanju hrane.
 
Ova se pogreška posebno često pojavljuje kada se preko originalnog teksta na ambalaži na stranom jeziku lijepi naljepnica na hrvatskom jeziku. U takvim slučajevima kupci nerijetko nailaze na vrlo malenu naljepnicu s gustim redovima teksta, otisnutog premalim slovima. Ponekad dijelovi riječi nedostaju jer tekst izlazi iz okvira etikete, ili se slova razlijevaju zbog lošeg tiska, čineći etiketu nečitljivom.
 
Obvezne informacije o hrani moraju biti označene na vidljivom mjestu tako da budu lako uočljive, jasno čitljive i, prema potrebi, neizbrisive. Ni u kojem slučaju te informacije ne smiju biti skrivene, prekrivene ili prekinute drugim pisanim ili slikovnim prikazima, ili drugim materijalom.
 
U pravilu, visina slova mora biti takva da je visina malog slova „x“, koje je uzeto kao referentna veličina, jednaka ili veća od 1,2 mm.

2.       Pogrešni nazivi sastojaka ili drugi izrazi
 
Ako je Uredbom 1169/2011 ili drugim propisom točno propisana riječ ili izraz koji se treba koristiti, treba upotrijebiti upravo taj izraz.
 
3.       Navođenje nedozvoljenih podataka u nutritivnoj deklaraciji
 
Jedna od čestih pogrešaka je navođenje u nutritivnoj tablici svih nutrijenata čije su količine dobivene analizom ili pronađene u raznim online tablicama sastava hrane. Do pogrešaka često dolazi i kada subjekti kopiraju izgled propisanih nutritivnih tablica iz drugih zemalja, npr. SAD-a.
 
Prema Uredbi 1169/2011, sadržaj nutritivne deklaracije je jasno određen i ne možete navoditi druge nutrijente osim propisanih. Obvezna nutritivna deklaracija sadrži sljedeće podatke:
 
–          energetsku vrijednosti; i
–          količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli.
 
Sadržaj obvezne nutritivne deklaracije može biti nadopunjen navođenjem količine jedne ili više sljedećih hranjivih tvari:
 
–          jednostruko nezasićenih masnih kiselina;
–          višestruko nezasićenih masnih kiselina;
–          poliola;
–          škroba;
–          vlakana;
–          bilo kojeg vitamina ili minerala iz dijela A točke 1. Priloga XIII. koji su prisutni u značajnim količinama, kako je utvrđeno u dijelu A točki 2. Priloga XIII.
 
U tablici se ne navode količine drugih hranjivih tvari.
 
4.       Nedozvoljene tvrdnje
 
Čini li vam se ponekad da je gotovo sva hrana na policama označena nekom tvrdnjom: „eko“, „bez dodanog šećera“, „bez masti“, „bogato bjelančevinama“, „bez glutena“?
 
Česta pogreška subjekata koji se tek počinju baviti proizvodnjom hrane je kopiranje proizvoda koji se već nalaze na tržištu. Na primjer, vidjeli ste namaz označen tvrdnjom „bogato bjelančevinama“ i poželjeli takvu tvrdnju staviti i na svoj novi, sličan namaz…ali u Vašem slučaju takva tvrdnja nije dozvoljena. Zašto?
 
Svaki proizvod na tržištu je jedinstven i za svaki je nužno posebno razmotriti zakonske zahtjeve. Propisi o hrani sadrže mnogo pravila o tome što jest, a što nije dozvoljeno napisati na ambalaži ili u reklami. Između ostalog, propisima su regulirane i prehrambene i zdravstvene tvrdnje.
 
U slučaju Vaše izjave o bjelančevinama, morate proučiti propisane uvjete za korištenje takve tvrdnje, a u njima stoji:
– prehrambena tvrdnja da je neka hrana bogata bjelančevinama, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto značenje za potrošača, može se stavljati samo ako najmanje 20 % energetske vrijednosti neke hrane potječe od bjelančevina.
 
Iako je Vaš novi proizvod vrlo sličan drugom proizvodu koji ste vidjeli na tržištu, Vaš namaz ima manju količinu bjelančevina i ne zadovoljava traženi uvjet.