Perfluoroalkilne tvari (PFAS) bile su, a neke su i danas, u širokoj primjeni u industriji i kućanstvima, među ostalim u premazima otpornima na mrlje za tkanine i tepihe, premazima otpornima na ulje za papir i karton koji dolaze u dodir s hranom, vatrogasnim pjenama, površinski aktivnim tvarima za rudarstvo i naftne bušotine, sredstvima za laštenje podova i pripravcima insekticida. Njihova raširena upotreba i dugotrajno zadržavanje u okolišu uzrokuju široko rasprostranjeno onečišćenje okoliša.
Kako hrana postaje kontaminirana PFAS-ima?
Kontaminacija hrane tim tvarima nastaje uglavnom zbog bioakumulacije u vodenim i kopnenim prehrambenim lancima te upotrebe materijala koji dolaze u dodir s hranom i sadržavaju perfluoroalkilne tvari. Perfluorooktan sulfonska kiselina (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA) i njihove soli su perfluoroalkilne tvari koje se u hrani i ljudima nalaze u najvišim koncentracijama.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) još je 2008. objavila svoje prvo znanstveno mišljenje o PFAS u hrani, zaključivši da nije vjerojatno da će se štetni učinci PFOS i PFOA pojaviti u općoj populaciji, ali pozvavši na daljnje prikupljanje podataka o prisutnosti raznih perfluoroalkilnih tvari u hrani.
Uzimajući u obzir najnovije znanstvene informacije i prikupljene podatke, EFSA je 2020. ažurirala procjenu rizika PFOS i PFOA i proširila je na perfluorononansku kiselinu (PFNA) i perfluoroheksan sulfonsku kiselinu (PFHxS). EFSA je zaključila da se u dijelovima europske populacije prekoračuje prihvatljivi tjedni unos. Međutim, i dalje nedostaje reprezentativni skup podataka o mnogim prehrambenim proizvodima. Stoga je EFSA preporučila prikupljanje tih podataka za brojne perfluoroalkilne tvari u mnogim prehrambenim proizvodima koji se često konzumiraju.
Što je poduzela Europska Komisija?
Na temelju mišljenja EFSA-e, Europska komisija objavila je preporuku o prikupljanju podataka o prisutnosti velikog broja perfluoroalkilnih tvari u hrani koja je relevantna za izloženost ljudi kako bi se procijenila prehrambena izloženost i potreba za reguliranjem tih tvari u određenim proizvodima.
Države članice trebale bi u suradnji sa subjektima u poslovanju s hranom tijekom 2022., 2023., 2024. i 2025. pratiti prisutnost perfluoroalkilnih tvari u hrani. Praćenjem bi trebalo obuhvatiti raznu hranu u skladu s potrošačkim navikama, uključujući voće, povrće, škrobne korijene i gomolje, morske alge, žitarice, orašaste plodove, sjemenke uljarica, hranu za dojenčad i malu djecu, hranu životinjskog podrijetla, bezalkoholna pića, vino i pivo. Uz PFOS, PFOA, PFNA i PFHxS, države članice trebale bi, ako je moguće, testirati i prisutnost sličnih spojeva te utvrditi utjecaj prerade na različite prerađene proizvode.